Građani koji žele da svoj novac sigurno i dugoročno ulože, što je u periodu krize veoma rizično, sve više se odlučuju za kupovinu nekretnina.

Porodična kuća od 200 metara kvadratnih, sa kuhinjom, kupatilima, podrumom za zabave, terasom i velikom baštom u mirnoj četvrti u Njemačkoj, može se kupiti za 240 hiljada eura, ali i za dva miliona, prenosi Dojče vele.

Cijena, dakle, zavisi od lokacije.

Direktor Instituta njemačke privrede, Mihael Huter kazao je da se za život u gradu odlučuje onaj ko može.

"Seobe u zemlji i migracija spolja ka Njemačkoj, koja se pojačala posljednjih godina, razlozi su zbog kojih očekujemo da će se taj trend i nastaviti. Seobe se koncentrišu na velike gradove, na urbane centre", kazao je Huter.

U gradskim centrima zato raste cijena iznajmljivanja, ali i nekretnina. Sudeći po studiji, koju je radio Institut i kojom su obuhvaćena tržišta nekretnina u pet najvećih njemačkih gradova, najosjetniji porast cijena zabilježen je u Hamburgu - između 2003. i prošle godine, kada su one u proseku skočile 31 odsto, dok su u Berlinu veće 39 odsto.

Najviša prosječna cijena kvadratnog metra mora se platiti za nekretninu u Minhenu, čak 4,2 hiljade eura.

Njemci su, inače, nacija podstanara, iako njih 90 odsto tvrdi da bi najradije stanovali u vlastita četiri zida, to radi svega 43 odsto njemačkih domaćistava. 

Kretanje cena budi loše uspomene, kao što je činjenica da je kriza na tržištu američkih nekretnina bila uzrok globalnih finansijskih turbulencija, ali Institut njemačke privrede negira mogućnost da se na tržištu te zemlje razvije svojevrsni "mjehur od sapunice''''.

Simptomi koji upućuju na tu opasnost bili bi agresivna podjela kredita građanima, česta prodaja nekretnina i previsoke cijene kuća i stanova u odnosu na stanarine i prihode.

(Izvor: Vijesti)